1844 I DIO
„TKO JE TA ŠTO DOLAZI IZ PUSTINJE…“
(Pjesma nad pjesmama 8; 5)
Nešto prije 1844 god. na propovijedanje Viliama Milera o dolasku Isusa Krista u slavi, počinje VAŽNO DUHOVNO PROBUĐENJE među kršćanima.
Bilo je to vrijeme isteka proroštva koje je Bog predao Danielu o 2300 dana, nakon kojih će se Svetinja očistiti. U tom vremenskom razdoblju od 2300 god., izuzevši 490 godina posebne Božje milosti Izraelskom narodu, nakon njihovog odbacivanja Krista, nakon Kristovog raspeća i uznesenja, za kršćane je slijedilo 1810 godina progonstva, patnje, zatiranja i izvrtanja u laž SPASONOSNE KRISTOVE ISTINE. Ali Bog Sveti Duh, kog je Isus uputio zavedenim ljudima, djelovao je neopisivom silom i privlačio ljude ka istini o Bogu, jer ona je život ljudima.
Izuzetno težak period u povjesti kršćanstva bilo je razdoblje tzv. „mračnog srednjeg vijeka.“ Od 538 god. ustanova papstva (koja ne zastupa cjelovito izvorno Kristovo učenje) dobiva političke ovlasti, tako da su biblijske istine i učenja apostola pod zabranama, nedostupni ljudima.
Ovo traje sve do 1798.g. kad je prilikom francuske revolucije papstvo doživjelo težak udarac time što je tadašnji papa utamničen. Bog u Bibliji prikazuje ovaj događaj prizorom moćne zvijeri sa sedam glava i deset rogova:
Otkrivenje 13;3
„I vidio sam jednu od njezinih glava kao smrtonosno ranjenu.“ ( pogledati u izborniku Daniel )
Od tada ka 1844 godini, Bog Sveti Duh silno otvara umove i srca ljudi za Biblijske istine.
Milerove propovijedi o Isusovom dolasku u slavi, okupljaju kršćane oko ove Biblijske istine i tako nastaje Adventni pokret. Vrlo je znakovito da su okupljeni bili u životnoj dobi od 20 do 40 godina, a jedna od najmlađih među tim kršćanima bila je Ellen White, 16 godina. Bog je podigao vjerne, odgovorne, savjesne mlade ljude, da bi svjetlost Njegove Istine obasjala umove i srca ljudi po cijelom svijetu.
Iz Adventnog pokreta izrasta crkva Adventista sedmoga dana. Ovi kršćani koji su došli iz raznih kršćanskih crkava, ( Ellen White i njezina obitelj – djevojačko prezime: Harmon, došli su iz metodističke crkve), sada prihvaćaju učenje Svetog Pisma kako ga je objavio Isus, što podrazumijeva i proročke knjige na kojima se temeljila nauka Isusa Krista i Apostola. Proroci su objavili rođenje Isusa Krista, njegovo stradanje za oprost, čišćenje i spasenje grešnika, te dan kad će doći u slavi i kad će podići svoje neprolazno kraljevstvo na zemlji.
Crkvu Adventista sedmoga dana, Bog je vodio slično kao što je usmjeravao Židovski narod.
Stoga se vratimo u prošlost, DA BI SMO SAGLEDALI OKUPLJANJE BOŽJEG NARODA U ŽIDOVSTVU, DA BI SMO SHVATILI BOŽJU VOLJU ZA NJEGOV NAROD DANAS I DA BI SMO SE OHRABRILI:
Bog je Abrahamu obećao i objavio da će kroz njega ostvariti svoj narod koji će biti neizbrojiv poput morskog pjeska. Od Abrahamovog i Sarinog sina Izaka, rođeni su Abrahamovi unuci: Jakov i Ezav. Izakov sin Jakov je, nakon svoje životne greške, održavao blisku zajednicu sa Bogom. Od Jakova su rođeni: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Dan, Naftali, Gad, Ašer, Jisakar, Zebulun, Josip, Benjamin. Jakov je imao i kćer po imenu Dina. Sve svoje sinove Jakov je stekao u teškim okolnostima, te sa dvije žene i sa njihovim sluškinjama.
U svim svojim nevoljama, Jakov je tražio Boga. Bog se više puta približio Jakovu da ga utješi i ohrabri. U trenutcima kad je Jakov imao dojam da je njegov život – život poraza i propasti, kad je svim srcem i snagom tražio Boga plačući u svojim molitvama, Bog mu se odazvao i obećao je Jakovu:
Postanak / 1. Mojsijeva 28;15 ( kad je Jakov bježao od svoga brata Ezava iz Ber šebe u Haran):
„Dobro znaj: Ja sam s tobom, čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.“
Postanak / 1. Mojsijeva 32;29 (Kad je Jakovu slijedio susret sa bratom Ezavom koji mu je prije više godina prijetio smrću):
„Onaj reče: „Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima
i nadvladao si.“
Postanak / 1. Mojsijeva 35; 9 – 12 (Nakon strašnog događaja sa njegovom kćerkom Dinom);
„Bog se OPET OBJAVI JAKOVU kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reče: „Ime ti je Jakov, ali se od sad nećeš zvati Jakov, nego Izrael će biti tvoje ime. Tako ga Bog prozva Izraelom.
11Onda mu Bog reče: „Ja sam El Šadaj – Bog svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku, ja tebi predajem i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.“
Bog je ispunio svoje obećanje; kroz 12 Jakovljevih sinova nastao je brojan narod, čuvenih 12 Izraelovih plemena. Bog je ovaj svoj plan izveo kroz jednog temperamentnog mladića, koji se i pored svojih pogrešaka uvijek iznova, svim srcem vraćao Bogu. U svojim zrelim godinama, Jakov, o kome je riječ, bio je vjeran i potpuno predan Bogu. Bio je duboko osvjedočen da sa Bogom nema panike, straha i poraza. Bog ga je imenovao imenom IZRAEL – POBJEDNIK, baš zato što je svoj život predavao Bogu.
Kako Božji narod ne bi bio horda, razuzdana masa ljudi, svaki pojedinac trebao je pristati uz Boga. Bog se silno zalagao za to. A ljudi…? Pritisnuti okolnostima gladi, Izraelci su pošli u Egipat. Tamo su postali još brojniji, ali je njihov odnos sa Bogom izblijedio. Egipat je bio mnogobožačka zemlja. Egipćani su stvorenja iz prirode uzimali sebi za bogove: sunce, mjesec, zvjezde, životinje…Ove bogove častili su raskalašenim ritualima i nemoralom, a često su na žrtvu prinosili svoju djecu. U tjelesnom izobilju, Izraelcima je vjera u Boga otupjela. Na vlast u Egiptu dolazi vladar koji zamjećuje brojnost Izraelaca. U tome prepoznaje prijetnju nadmoći egipćana te sve Izraelce svrstava u roblje. Izraelci rade najteže i i ubojite poslove za Egipćane. Mučeni gladovanjem i nasiljem, u molitvama i vapajima pozivaju živog, moćnog Boga, Boga njihovog oca Jakova – Izraela.
Bog im se odazvao kao što se nekada odazvao Izraelu, te je 490 godina života u egiptu, kao što je to Bog objavio još Abrahamu za njegovo potomstvo, OKONČAO.
Bog Izraelcima, svom narodu, upućuje Mojsija. Za Izraelce je otpočeo slavni izlazak iz zemlje idola, lažnih bogova, nemorala, nasilja, raskalašenosti, svega čime sotona kroz čovjeka ponižava Svetog, Uzvišenog Boga – STVORITELJA.
Mojsijeva Bogom dana dužnost, bila je da okupi Izraelce u Egiptu i da im prenese Božju volju za njihov izlazak iz Egipta. Uz Božje čudesno djelovanje i zaštitu, i pored sve faraonove moćne vojne sile, Božji narod je sigurno napustio Egipat.
BOG JE SVOJ NAROD DOVEO U PUSTINJU, daleko od bezbožnih laži, da bi OBNOVIO njihove umove i srca, da bi im otvorio duhovne oči za ono što je Bog namjenio čovjeku, a što je najbolje i najsigurnije za ljude.
Mnogo godina kasnije, u okruženju nasilja i progonstva, zatiranja i uništavanja – Božji narod je grcao u vapajima Bogu za pomoć. Slika iz Biblijske knjige otkrivenje ima duboku poruku za Božji narod u vremenu pred Isusov dolazak: Ovdje je Božja crkva prikazana ženom:
Otkrivenje 12;14
„Ali ženi bijahu dana dva krila velikoga orla DA ODLETI U PUSTINJU U SVOJE SKLONIŠTE…“
Amen