Onoga tko iskreno želi služiti Bogu, Bog će vratiti sa pogrešnog puta. Onoga, koji odbacuje Boga, Bog će prepustiti njegovoj volji.
Kip iz Nabukodonozorova sna bio je u čovječjem obličju, od glave do pete.
Određeni dijelovi tijela označavali su određena svjetska kraljevstva i odnos pojedinih kraljeva prema Bogu, te onima koji su ga voljeli.
U ovome se ističe babilonski kralj Nabukodonozor, koji je proslavio stvarnog Boga i na kipu je prikazan zlatnom glavom cijeloga kipa. Ova slika je potvrda odobravanja Nabukodonozorove odluke od strane Neba.
Medijski kralj Darije, isto se obratio pravom, živom, nebeskom Bogu i to kraljevstvo je prikazano na kipu srebrnim prsima i rukama.
Preostala kraljevstva prikazana su neplemenitim kovinama, a njihovi kraljevi nisu priznali živoga Boga onako, kako je Njegova volja za ljude.
Oni su, u odnosu na Boga i Njegovo djelo spašavanja ljudi od grijeha, stali nasuprot Bogu, kao protivnici.
Stavili su ruke na Sveti Božji Zakon; Deset Božjih Zapovijedi, mijenjajući im sadržaj i smisao.
Ovo se, kroz povijest, odrazilo na moral sveg posrnulog čovječanstva, na zlo.
Četvrto kraljevstvo u cijelom svijetu, objavljuje proroštvo, tamo gdje je propalo politički i vojno, dominirati će svijetom sve do Isusovog dolaska, putem religije prilagođene običajima ljudi koji obožavaju kipove. Na primjeru Židova smo doznali da ih je Bog odbacio radi idolopokloništva, izrađivanja i obožavanja kipova. Isto tako je prošao i moćni kralj Nabukodonozor, kad je u svojoj oholosti pokušao omasoviti obožavanje njegovog kipa, kog je on osobno dao načiniti.
Bog je Nabukodonozoru iskazao posebnu prednost i čast, objavljujući mu sve što će se dogoditi sa čovječanstvom, kroz slike i opis kipa iz njegova sna.
Danijel je imao dužnost sve objaviti babilonskom kralju, tako mu je objavio i budućnost svijeta:
Danijel 2; 34, 35
34“Ti si promatrao:
Iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi
35 Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.“
Do sad smo mogli shvatiti iz proroštva o kipu iz Nabukodonozorova sna, da je kip oslikavao svjetska kraljevstva i kraljeve.
Proroštvo sada opisuje pojavu kamena koji odvaljen pada i udara: kao prvo u stopala od željeza i gline. Zašto u stopala kipa? Zato što će u vrijeme „udaranja kamena“ još uvijek postojati ljudska nadmoć i vlast nad ljudima i to ne po Božjoj volji, u ljubavi i brizi, već okrutna i surova vlast koja će „satirati i mrviti“ (slika četvrtoga kraljevstva prikazanog gnjatima i stopalima).
Tko će i što će okončati „satiranje i mrvljenje“ svega svijeta od strane zlih ljudi vođenih demonima?
Dolazak Isusa Krista, kog je Isus objavio putem Biblije, dolazak kralja cijelog svemira, u slavi i pratnji svih anđela, prikazan je u Danijelovom proroštvu kamenom koji je pokrenut, („a da ga ne dodirnu ruka“) koji udara takvom silinom u stopala kipa, da ih smrvi u prah, kao i svu vlast njihovih podanika na području mjedi (bivše grčko kraljevstvo), srebra (bivša Medoperzija), zlata (područje bivšeg babilonskog kraljevstva).
Sva ljudska ovlast koja je ljude, nasiljem svih vrsta, „satirala i mrvila“ „bit će dokinuta udarcem u stopala od željeza i gline“ (vjersko, religijsko djelovanje ostatka Rimskog kraljevstva).
Padom kamena odvaljenog(„a da ga ne dodirnu ruka“), zauvijek će biti okončana svaka ljudska vlast na zemlji, kako politička, tako i religijska.
Bog je to putem Danijelovog proroštva objavio:
Danijel 2; 44, 45
44„U vrijeme ovih kraljeva BOG NEBESKI PODIĆI ĆE KRALJEVSTVO KOJE NEĆE NIKADA PROPASTI I NEĆE PRIJEĆI NA NEKI DRUGI NAROD. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.
45“Kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka, te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.“
Babilonski kralj Nabukodonozor je bio tako potresen ovim objavama moćnoga Boga, te
„pade ničice i pokloni se pred Danijelom“
Kralj je obasuo Danijela brojnim počastima i:
Danijel 2; 47
47„I reče kralj Danijelu: „Zaista, vaš je Bog ,Bog nad bogovima I GOSPODAR NAD KRALJEVIMA, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.“
Dok je kralj obasipao Danijela darovima i blagom, Danijel je mislio na svoje sudrugove u vjeri i molitvi: Šadraka, Mešaka i Abed-Nega. Zamolio je kralja da ih postavi upraviteljima babilonske pokrajine. Pored svih kraljevih počasti i blaga, Danijel je više cijenio vjernost svojih prijatelja, čemu je, u narednim događajima i kralj Nabukodonozor odao priznanje.
Danijel je, čini se, mogao odahnuti, nakon što mu je Bog u svojoj milosti otkrio san i značenje sna hirovitog kralja Nabukodonozora, što je spriječilo krvoproliće ljudi sa kraljeva dvora. Ali, kralj vođen ohološću i gordošću, došao je na zamisao da zapovijedi načiniti ogroman kip sav od zlata. Kao da je ovim mogao ovjekovječiti vladanje babilonskog kraljevstva nad cijelim svijetom!?
Ova kraljeva odluka donijela je nove muke, ovaj put, Danijelovim prijateljima. NoBog je, upravo u životu kralja Nabukodonozora, odlučio pokazati svoju moć i slavu, a svojim vjernim suradnicima dao je svu potrebnu snagu i zaštitu.
Uskoro je bio sagrađen ogroman kip sav od zlata, koji je postavljen u ravnici Duri. Kralj je naredio da se tamo okupe svi njegovi podanici iz svih krajeva svijeta. Okupljeno mnoštvo je bilo pozvano da se u prisutnosti kralja Nabukodonozora, na zvuk različitih glazbala, bace ničice na tlo i da se poklone kraljevom zlatnom kipu. U blizini je bila i ogromna užarena peć, jer:
Daniel 3;6
„Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu.“
U brojnom mnoštvu, koje se uz buku glazbala bacilo na tlo i klanjalo kipu od zlata, tri čovjeka ostala su stajati uspravno, neovisno o prijetnji smrću u užarenoj peći. Bili su to Danielovi prijatelji: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Kraljeve sluge su ih privele kralju pod optužbom da:
Daniel 3;12
„…Oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao.“
Pravi i iskreni suradnici živoga Boga, niti će moći, niti će pokušati sakriti svoju odanost i vjernost, živom Bogu svemira. Svaki vjernik će imati svoj ispit vjere, koji nije lak, ali Bog je vjeran svojim vjernima. On je sa njima u svim okolnostima, onako, kako je potrebno.
Pod prijetnjom smrću, trojica mladića pokazala su, u Božjoj milosti, veliku hrabrost, odvažnost i vjeru u Boga. Na kraljev poziv da se poklone njegovom zlatnom kipu, mirno su odgovorili:
Daniel 3; 16 – 18
„NE TREBA DA TI ODGOVORIMO NA TO. 17 BOG NAŠ, KOME SLUŽIMO, MOŽE NAS IZBAVITI IZ UŽARENE PEĆI I OD RUKE TVOJE, KRALJU: 18 NO, AKO TOGA I NE UČINI, ZNAJ, O KRALJU: MI NEĆEMO SLUŽITI TVOJEMU BOGU NITI ĆEMO SE POKLONITI KIPU ŠTO SI GA PODIGAO.“
Djeca sužanjstva, zarobljeništva, svakodnevno suočeni sa smrću, Šadrak, Mešak i Abed Nego, dobro su znali kud je odvelo klanjanje kipovima, sav židovski narod. Oni su znali i na primjeru kralja Nabukodonozora i njegovih vojnih zapovjednika, kako je okrutno srce i duh onih koji se klanjaju kipovima odbacujući živoga Boga. Šadak, Mešak i Abed Nego, bili su osvjedočeni da je čast položiti svoj život za boga koji ljubi i daje živote ljudima. Oni su čuli glas Sina Božjega koji je rekao sotoni:
Matej 4;10
„GOSPODARU, BOGU SVOJEMU KLANJAJ SE I NJEMU JEDINOME SLUŽI.“
Nabukodonozor „uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega.“
Naredio je da se peć sedam puta jače usije, te da jaki ljudi iz njegove vojske, svežu u odjeći, obući i kapama, te u peć bace ovu trojicu mladića.
Kraljeva zapovijed je bila žurno izvršena. Jara koja je izbijala iz užarene peći, ubila je ljude koji su bacili ove vjerne mladiće u peć.
Ovaj postupak otkriva okrutno Nabukodonozorovo biće. Njemu nasuprot, a uz svoje vjerne, stao je moćni Bog. Tako će Bog stati nasuprot sotoni za svakog svog vjernog prijatelja i pružit će potrebnu zaštitu.
Kralj Nabukodonozor je uskoro bio suočen sa veličanstvenim prizorom koji ga je uspaničio te je zaprepastio i potresao kraljeve suradnike i prisutno mnoštvo u dolini Duri.
Daniel 3; 24 i 25
„Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade, zapita svoje savjetnike: „Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?“ Oni odgovoriše: „Jesmo, kralju!“ 25 On reče: „Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan Sinu Božjemu.“
Dok je Nabukodonozor želio utvrditi svoju vlast i moć okrutnošću, namijenivši ZLO NEISTOMIŠLJENICIMA, kralj svemira, živi Bog, iskazao je kralju tadašnjeg svijeta, NEISTOMIŠLJENIKU, milost i strpljenje, a svojim vjernim slugama koji se ni po cijenu života nisu odrekli svoje vjere, živi Bog je dao zaštitu i izbavljenje tamo gdje je bila sigurna smrt.
Božja slava su ljepota i veličina Božjeg karaktera, koje nisu izmjerljive, nisu opisive. Smrtnik, suočen sa Božjom ljubavlju, ostaje zadivljen. Tako je bilo i sa kraljem Nabukodonozorom. Pozvao je mladiće iz užarene peći, te je pred svima okupljenima u ravnici Duri, na sav glas blagoslivljao njihovog Boga. Svojom kraljevskom moći, naredio je prisutnima sa svih strana svijeta, štovanje živoga Boga, komu su služili židovi Šadrak, Mešak i Abed Nego.
Kralj Nabukodonozor koji je bio zadivljen živim Bogom, priznajući ga jedinim Bogom, prikazan je glavom od čistog zlata, na kipu iz svog san. Ipak, Bog je morao nastaviti čišćenje ovog zlata. Nabukodonozor, koji je znao cijelom svijetu objaviti da je Danielov Bog, živi Bog, kralj, koji je svima naredio štovanje ovog Boga, taj kralj, nije to isto znao narediti sam sebi. Amen.
