PJESMA NAD PJESMAMA

             “PJESMA NAD PJESMAMA” 6; 12

         “NE ZNAM KAKO, TEK ŽELJA MOJA…”

Luka 22; 15

“Vruće sam želio da blagujem s vama

ovu pashalnu večeru prije svoje muke…”

Kako je čudesna Isusova ljubav. Njegovo srce je

željelo, vruće željelo – prijatelje. Ljude s kojima

je proveo tri godine. Svoje učenike, apostole,

ponekad buntovne, od kojih će Ga jedan izdati,

a neki Ga se odreći, Isus naziva svojim

prijateljima:

Ivan 15; 13 – 15

“Nitko nema veće ljubavi od ove:

položiti vlastiti život za svoje prijatelje.

Vi ste moji prijatelji ako učinite što

vam zapovijedam.

Više vas ne nazivam slugama,

jer sluga ne zna što namjerava

činiti gospodar.

Nazvao sam vas prijateljima,

jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca.”

Luka 22; 28 – 30

“Vi ste oni koji ste u mojim kušnjama uvijek

ostali sa mnom,

zato ja vama dajem kraljevsku čast

 kao što ju je Otac moj meni dao,

 da jedete i pijete za mojim stolom u

 mome kraljevstvu

te da sjedite na prijestoljima i sudite

dvanaest izraelovih plemena.”

Ivan 13; 1

Ivan 13; 4 i 5

“Uoči blagdana Pashe Isus, znajući da mu je

došao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu,

ljubeći svoje koji su na svijetu,

 iskaza im do vrhunca ljubavi.“

“Ustane od večere, skine ogrtač, uzme ubrus

i njime se opaše.

Zatim ulije vode u posudu za pranje

 te počne učenicima prati noge i otirati

 ih ubrusom kojim bijaše opasan.”

Mogli bismo pobjeći sami od sebe stideći se

onoga što smatramo ljubavlju u odnosu na Isusov

iskaz ljubavi. Ali Isus nas upućuje na put do

vrhunske ljubavi:

Ivan 15;12 i 14

“Ovo je zapovijed moja:

 ljubite jedan drugoga

 kao što sam ja ljubio vas.”

“Vi ste moji prijatelji ako učinite

 ono što vam ja zapovijedam.

Kako je čudesna Isusova ljubav kojom ljubi,

prihvaća i preobražava nedostojne ljude.

TAKO JEDNOSTAVAN, A TAKO MOĆAN JE:

TVOJ ISUS!

Kad je mladi zaručnik vidio svoju zaručnicu kako

mu dolazi i traži ga, mada mu nije otvorila vrata

one noći kad ju je posjetio, nije imao za nju riječi

prijekora, već su iz njegovog srca potekle nanovo

sve one riječi divljenja i ushićenja koje joj je i prije

govorio. Njegova usta izgovaraju riječi i

oduševljenje za voljenu djevojku i čitamo ih u:

“Pjesma nad pjesmama” 6;4-9 

A to su riječi o ljepoti lica i tijela djevojke koju

voli, riječi koje joj je već upućivao, a mi smo ih

čuli čitajući “Pjesmu nad pjesmama.”

Mladi zaručnik dodaje zadivljeno pitanje:

“Pjesma nad pjesmama” 6; 10

“Tko je ova koja dolazi

kao što zora sviće,

lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce.

strašna kao vojska pod zastavama?”

Gotovo istovjetan je prizor simbola Crkve Božje

koga je Isus objavio apostolu Ivanu:

Otkrivenje 12; 1

“Potom se u nebu pokaza veličanstven znak

žena obučena u sunce,

 mjesec pod njezinim nogama

a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.”

Mogu li ljubav i naklonost učiniti da voljenu

osobu doživimo kao ljepotu sunca, mjeseca,

zvijezda? Da, to može biti. Ali kad je riječ o Crkvi

Božjoj, Krist će učiniti da, kao što u suncu nema ni

trunka nečistoće, kao što toga nema u mjesecu

niti zvijezdama, neće biti niti u njoj.

Kristova Zaručnica, Njegovi vjerni, bit će poput

Krista:blistavi, sjajni, čisti… Kao što je mladi

zaručnik svojoj nevjesti još u početku obećao

posebne ukrase od srebra i zlata, tako je Isus

ukrasio umove i srca svojih vjernih ukrasima Duha

Svetogai njihovsjaj će biti čudesan. Isusov sluga

prorok Danijel, snažnim riječima je izrekao kako

će Kristova Crkva dočekati svog Zaručnika:

Danijel 12; 3

“Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod,

 i koji su mnoge učili pravednosti,

 kao zvijezde navijeke u svu vječnost.”

Suparnik Isusov, sve do Isusovog dolaska

pokušavat će ugroziti i opovrgnuti odluku vjernih

o predanju Isusu. Ali kao što je mladi zaručnik

vodio brigu o svojoj zaručnici i ohrabrujućim

riječima doveo ju k sebi:

“Pjesma nad pjesmama” 6;8 i 9

“Ali samo je jedna golubica moja,

 savršena moja,

 jedina u majke, izabrana u

 roditeljke svoje.”

Tako i Isus, Svetim Duhom putem proroka

Danijela, ohrabruje svoju Crkvu, svoju

Zaručnicu:

Danijel 12;1

“U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji

štiti  sinove tvog naroda.

Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše od

kako je   ljudi pa do toga vremena.

U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji

se nađu zapisani u knjizi.”

Ovo je objava Isusovog dolaska po sve vjerne u

vrijeme kad zlo na zemlji dosegnevrhunac i

pobožan život više ne bude moguć. Pobožni ljudi,

odani Kristu, rođeni su Svetim Duhom i zapisani u

nebesku knjigu rođenih. To vrijeme već traje:

vjerni se spremaju za susret s Kraljem svemira

pozivajući se u molitvama na zasluge Kristove

krvi. Vjerni, u sili Duha Božjeg odbacuju i pobjeđuju

zle navike, misli, riječi, djela. Prihvaćaju Kristovu

pravednost za svoju, odijevaju tu „čistu odjeću“ i

spremaju se za nebesku svadbu. Tako će zauvijek

biti zbrisana sramotna golotinja Adama i Eve iz

Edenskog vrta. Vrijeme u kom živimo možemo

prepoznati kao vrijeme tjeskobe. To je vrijeme iz

koga ljudi ne vide budućnost. Osobito mladi.

U najvećem broju preživljavaju potpomognuti

od strane onemoćalih roditelja ili nekakvim

privremenim uposlenjem. Ne postoje stabilne,

čvrste okolnosti za čovjeku prirođen rad i

stvaranje obitelji. Kriza življenja obuhvatila je

cijeli svijet, te sva usta govore o njenom strašnom

produbljivanju. Zar to nije razlog za tjeskobu,

paniku, strah? Apostol Luka je zapisao Isusove

riječi koje opisuju ovo vrijeme:

Luka 21;26,27

“Ljudi će umirati od straha u očekivanju

 onoga što će zadesiti svijet,

 jer zviježđa nebeska će se uzdrmati.

Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi

s velikom moći i slavom.”

No vrijeme bez budučnosti,vrijeme tjeskobe, za

Kristov narod koji se sad sakuplja, samo je

zadnja stepenica pred vratima vječnosti,

vječnog života u Kristovoj slavi. Svom narodu,

svojoj Nevjesti Isus je uputio riječi ohrabrenja:

Luka 21;28

“Kada to počne bivati,

uspravite se i podignite glave,

jer je blizu vaše oslobođenje.”

Isusove riječi koje je uputio po svojim slugama,

prorocima, svome narodu koji je živio u to vrijeme

te držao vjeru Isusovu i Zapovijedi Božje kako im

je Bog predao, te riječi, protežu se sve do našeg

vremena isve do kraja vremena milosti Božje

prema ljudima na ovoj planeti. Te riječi

obuhvaćaju Božji narod danas koji ima vjeru

Isusovu i Zapovjedi Božje kako ih je Bog predao

ljudima. Prorok Jeremija objavljuje veličanstvene

Božje Riječi utjehe i ohrabrenja Isusovim vjernima

sve do Njegovog dolaska:

Jeremija 13; 23

“Ovako govori Gospod:

nađe milost u pustinji

narod koji uteče maču:

Izrael ide u svoje prebivalište.

Iz daljine mu se Gospod ukaza:

“ljubavlju vječnom ljubim te,

zato ti sačuvah milost.”

I svima koji još nisu utvrdili svoju odluku za Krista,

Bog kaže:

Jeremija 31; 22

“Dokle ćeš još oklijevati

kćeri odmetnice?

Jer Gospod stvori nešto novo na Zemlji:

 žena će okružiti muža.”

Da, Kristova Crkva, Njegova Nevjesta, uskoro će,

u sretnom susretu okružiti svog Nebeskog

Zaručnika, svog Muža. Ne postoji valjani razlog

koji bi nas odvojio od ovog susreta. U nježnim

izjavama ljubavi svog zaručnika, mlada

zaručnica u knjizi “Pjesma nad pjesmama”,

prepoznaje želju svog dragog:

“Pjesma nad pjesmama” 7; 11

“Ja pripadam dragome svome,

 i on je željan mene.”

Zaručnica je shvatila da je želja njenog dragog

njegova potreba da ju ima kraj sebe svakog trena,

kako bi joj mogao pružati svoju ljubav i cjelokupnu

pažnju. Kad smo svjesni svoje pripadnosti Isusu,

Njegove nježne, brižne i neugasive želje za nama,

Njegove želje da smo s Njim svakog trena da bi

nam činio dobro i vodio nas, to je trenutak za

vječnu nepromjenjivu odluku, za zavjet s Kristom.

Krila ljubavi ponijela su mladu zaručnicu i ona

uzvraća čudesne, nama možda ne shvatljive

riječi, riječi o silnoj ljubavi svom dragom, od kojih

smo neke već čitali u prvim poglavljima knjige

„Pjesma nad pjesmama“. Silinu svojih osjećaja

ona sada opisuje i ovom usporedbom:

“Pjesma nad pjesmama” 8; 1

“O da si mi brat,

 da si sisao prsa majke moje,

 našla bih te vani,

 poljubila bih te,

 i nitko me zato ne bi prezirao.”

Duboka naklonost, poštovanje, prihvaćanje,

čežnja i želja za voljenom osobom, ukratko:

ljubav, učinili su da je mladić postao neodvojivi

dio bića ove mlade djevojke. Spoznaja veličine

Kristove ljubavi, daje krila našoj ljubavi prema

Njemu. Nitko nema pravo pokazati prezir prema

našoj predaji, Kristu, jer je ona posve opravdana.

“Pjesma nad pjesmama” 8;5

“Tko je ta što dolazi iz pustinje,

 naslonjena na dragoga svoga?”

Naša jedina prilika jest da iz pustinje ovog života

izađemo naslonjeni na Krista. Ne postoji drugi

način da bismo sačuvali svoje živote sad i

zauvijek. Neka ovo saznanje probudi u nama

želju da budemo jedno s Isusom. Ova želja

neka probudi sve druge želje i neka se Isus

proslavi u našim životima.

“Pjesma nad pjesmama” 8;6

“Stavi me kao znak na srce,

 kao pečat na ruku svoju”

Ovo je zamolba mlade zaručnice svom

zaručniku uz iskustveno objašnjenje:

“Pjesma nad pjesmama” 5,6.7

“Jer ljubav je jaka kao smrt,

 a ljubomora tvrda kao grob.

 žar je njezin žar vatre

 i plamena Gospodnjeg.

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav

 niti je rijeke potopiti.

Da netko daje za ljubav

 sve što u kući ima,

 taj bi navukao prezir na sebe.”

Ljubav ne možemo kupiti ni najvećim

bogatstvom. Ne postoji ništa što bismo mogli

dati za ljubav osim sami sebe. Isus je to već

učinio. Njegova ljubav prema čovjeku

podrazumijevala je Njegov cjelokupan život.

Isusove ruke, Njegovi dlanovi probodeni

čavlima na križu, nose pečat ljubavi za čovjeka.

Prije no što se spustio u utrobu žene da bi bio

rođen kao čovjek, na svoje Božansko srce Isus je

stavio ljude kao znak. Taj znak ljubavi očitovao se

kad je djevica zatrudnjela bez muža i rodila sina,

kad je Sin dao život za ljude.

“Pjesma nad pjesmama” 6; 12

“Ne znam kako, tek želja moja pope me

 na kola naroda mog kneževskog.”

Mladog zaručnika je njegova želja “povukla”

da se popne na kola kako bi što bolje  vidio

voljenu osobu. Želja za voljenim stvorenjima,

podigla je Isusa na križ smrti da bi na mjesto njih

umro za njihove grijehe i darivao im oprost i

vječni život.

Kamo nas vuku naše želje?

Kamo ih usmjeravamo?

U zajedništvu s Isusom naše želje ćebiti na sreću i

korist nama i drugima. Bez Isusa naše želje će biti

uzrok mnogih problema nama i drugima.

Imamo razlog da naše želje usmjerimo Spasitelju

svijeta Isusu Kristu.

Amen.

MOLITVA:

Oče naš nebeski,

Gospode Isuse Kriste

rekao si da si došao baciti

oganj na zemlju,

Ti možeš Kriste

zapaliti u našim srcima oganj

silne, vječne ljubavi za Tebe.

Molimo Te učini to.

Ovo molimo u Isusovo ime.

Amen.