USLIŠENJE MOLITVE

USLIŠENJE MOLITVE

 

 

Iako je imao osvjedočenje da je primljen od Boga i da je Bog sa njim, Daniel, Božji prorok, jednom je morao čekati na uslišenje svoje molitve.

Na početku svoje službe dok se, kao Hebrejski zarobljenik, nalazio na dvoru Babilonskog kralja Nabukodonozora, Daniel je u više navrata primio brze i veličanstvene odgovore na svoje molitve:

 

  • Kad je tumačio snove Babilonskog kralja

  • Kad ga je Bog sačuvao od lavova u lavovskoj jami

 

(Danijel 6;24 „Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena,  jer se bijaše uzdao u svoga Boga.“)

 

Ali u vrijeme kad se Daniel odlučio na post i molitvu da bi shvatio Božju volju za njegov narod u Babilonskom ropstvu, te da bi shvatio značenje njemu objavljenih riječi „veliki rat“, odgovor na molitvu nije stizao, pa su se post i molitve protegnule na tri tjedna.

Tada je Danielu stigao veličanstven odgovor od Boga. Bog mu je uputio anđela Gabrijela i putem njega važne objave za kojima je Daniel čeznuo.

Gabriel je bio anđeo koji je nakon Luciferovog otpada i protjerivanja, preuzeo službu prvog anđela na Božjem prijestolju. Anđeo Gabriel objavio je Danielu sve što se odnosilo na stvarnost Izraelskog naroda. Ujedno mu je objavio i sve što se odnosilo na stvarnost (povijest i budućnost) cjelokupnog čovječanstva. Sve ovo Danielu je najavljeno riječima „veliki rat“ koje mu je Gabriel do tančina razložio.

Prije svega Gabriel je objasnio Danielu razlog trotjednog čekanja Božjeg odgovora na njegov post i molitvu. Rekao je:

Daniel 10;12-14

 

„I kaza mi: „Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, i ja sam došao zbog tvojih riječi. Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot knezu perzijskome, A ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.“

 

U daljnjem govoru Danielu, anđeo još jednom spominje kneza Mihaela, zapravo Isusa Krista osobno, koji se zauzeo i koji će se zauzimati da bi anđeo Gabriel, ali i drugi silni Božji sluge anđeli, izvršili svoju zadaću.

Daniel 10;20-21

 

„Tada će on: „Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv kneza Perzije; a čim svršim, doći će knez Grčke. Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se samnom protiv njih borio, osim Mihaela, kneza vašega, moje potpore i moga okrilja.„

 

Vrlo je dojmljiva i dirljiva izjava moćnog Božjeg anđela Gabrijela, da je samo knez Izrelov, Isus Krist, njegova potpora i okrilje. Ako je moćni anđeo svjestan ove istine, koliko bismo mi, jadni ljudi, više trebali tražiti Kristovu potporu i okrilje.

Iz prvih riječi koje anđeo govori Danielu, shvaćamo da je Gabriel bio ometan dvadeset jedan dan, kako bi Božje uslišenje Danielove molitve bilo izvršeno. Uslijed ovog ometanja, Daniel je čekao dvadeset jedan dan Božji odgovor na svoju molitvu, mada je, kaže anđeo, ona bila uslišena odmah.

 

Kad čovjek traži Boga i kad Bog upućuje svoje svijetlo saznanja da obasja um i srce čovjeka, da mu pruži dokaz svog prihvaćanja i ljubavi, đavolji demoni, anđeli koji su zajedno sa sotonom napustili Boga i postali mu neprijatelji, čine sve, da spriječe sjedinjenje čovjeka i Boga. Sile tame nastoje spriječiti vjerne Božje anđele da dođu u blizinu molitelja. No, to im nije moguće, mada ne nasilno, bez krvoprolića, anđeli Božji, Sveti Duh i osobno Isus Krist, probijaju sebi put kroz mračne legije koje se nalaze oko molitelja na zemlji.

 

Iz Danielovog primjera jasno je da čovjek koji sebe predaje Bogu i priziva Boga u svoj život, neće ostati bez Božjeg odgovora. On će stići u pravi trenutak, u pravo vrijeme, kad prema Božanskom proviđenju budu zadovoljene sve okolnosti. Bog se za čovjeka bori na jednoj strani, ali se i čovjek , ustrajnom vjerom i molitvom, mora boriti za Božju blizinu na drugoj strani.

Ljudi su djeca Svevišnjega, koju Vječni Otac neće napustiti ako ga prizivaju i traže, mada može izgledati da Bog nije uslišio molitvu.

 

Kad uputimo našem Nebeskom Ocu svoje molitve pozivajući se na Isusovo ime – budimo mirni, čak ako bi odgovor stigao tek u vječnosti, ali, vjerujmo, odgovor će stići.

Isus je rekao:

Marko 11;24

 

„Zato vam kažem: Što god moleći pitate vjerujte da ste to već primili i bit će vam.“

 

Ivan 14;23,24

 

„Zaista, zaista, kažem vam, ako što zamolite od Oca u moje ime, dat će vam. Do sada niste ništa u moje ime molili. Molite i primit čete da vaša radost bude potpuna.“

 

Obratimo pozornost Isusovim obećanjima vezanim za uslišenje molitve, u Biblijskom tekstu

Ivan 14;13 i 14

 

„I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje Ime, ja ću to učiniti.“

 

Na molitelju počiva odgovornost da traži u molitvi ono, što će, kad bude uslišeno od Boga, pridonijeti da se proslavi Nebeski Otac u Sinu.

Isus iz svojih molitava Nebeskom Ocu nikad nije izostavio svoje bližnje. Mada, prije svega moramo gaditi osobni odnos sa Bogom, ne zaboravimo putem molitve Bogu, graditi naš odnos sa ljudima.

Pred samu smrt, u molitvi Nebeskom Ocu, sve nas, Isus je predao u Svete Očeve zaštitničke ruke:

Ivan 17; 20-21

 

„Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, Da svi budu jedno.“

 

Na primjeru proroka Daniela možemo naučiti, da je zajedništvo sa Bogom njegovao i stoga, što mu je bila važna sreća sveg njegovog naroda. Zato, molimo Boga da izgradi u nama nesebičnu, božansku ljubav, koja će našim molitvama dati smisao i snagu, te ujedno brzo uslišenje od Boga. Ujedno, oduprimo se svakom vidu sebičnosti, jer u tijeku je „veliki rat“ protiv sila tame i pakosti ispod neba.

 

 

AMEN