UVOD U 1844.
VI dio
EZEKIEL 16; 7-8
„… i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. 8 Prođoh kraj tebe i u tebe se zagledah: i gle, DOB TVOJA – DOB JE LJUBAVI!“
Bog je svoj narod, svoju crkvu, često prikazivao slikom žene. U ovom biblijskom tekstu nalazimo istu usporedbu. Ova slika opisuje tjelesne znake zrelosti kod žene. BOG JE MOTRIO, PAZIO NA SVOJ NAROD („prođoh kraj tebe i u tebe se zagledah“) i onda kad su Ga ostavili te stoga bili gaženi od bezbožnika. Kad je u tim okolnostima Božji narod uviđao potrebu i neizostavnost Božje prosutnosti u njihovim životima, BOG JE NEPOGREŠIVOM, BOŽANSKOM PROVIDNOŠĆU, UOČIO OVU PROMJENU I PRILIKU DA SVOJ NAROD VRATI K SEBI, DA PORAŽAVAJUĆU I SRAMNU GOLOTINJU NJIHOVIH RAZORENIH ŽIVOTA ODJENE U SIGURNOST, ZAŠTITU, ZDRAVLJE, SNAGU I MUDROST SVOJE STVORITELJSKE LJUBAVI.
Sličan prizor je koristio Isus kad je pozivao svoj narod svud po svijetu, da sa Isusom rješava problem SVOJE NESTALNOSTI I VEZANOSTI ZA TJELESNO:
Otkrivenje 3; 17
„Ti tvrdiš: „Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba, “A NE ZNAŠ DA SI UPRAVO TI NESRETAN, I BIJEDAN, I SIROMAŠAN I SLIJEP I GO.“
(„ali si još gola i naga bila…“)
- godine i nadalje, srca i umovi nekih kršćana bili si otvoreni za susret sa božanskim istinama, iako su se one razlikovale od onoga čemu su P O U Č A V A N I u svojim kršćanskim zajednicama. P roučavajući Božju objavu putem Biblije , shvatili su da svo njihovo vjerovanje nije u potpunosti „pokriveno“ Božjom Rječju.
Združili su se u usrdnim molitvama Bogu koji je na nebu i u marljivom proučavanju Biblije.
„… i dođe vrijeme da sazreš.“
(EZEKIEL 16, 7)
„Prođoh kraj tebe i u tebe se zagledah…“
(EZEKIEL 16, 8)
Mada ljudi često dovode Boga u priliku da ne može biti zajedno sa njima, već ih je prinuđen svojim brižnim, očinskim okom pratiti „prolazeći“u njihovoj blizini.
Bogu ne promiče ni jedan poziv, ni jedan uzdah, ni jedna molitva ONIH KOJI GA ISKRENO TRAŽE.
- Bog, ljudima željnim Njegove istine, KAO NEKOM IZVRSNOM PLODU, „DARIVA OBLIK, IZGLED, UKUS, MIRIS“,
PREPOZNATLJIVOST BOŽJEG NARODA
u odnosu na sveukupno kršćanstvo.
- OKOLNOSTI MEĐU KRŠĆANIMA BILE SU “ZRELE” ZA TO. Kršćani su uočili da su učenja njihovih kršćanskih zajednica sadržavala i učenja koja dolaze od bezbožnih, idolopokloničkih vjerovanja. Ova tradicijska ljudska praznovjerja nisu imala „pokriće“ u Božjoj Riječi Bibliji.
Neki među kršćanima su 1844. god. prepoznali da su uskraćeni u svom odnosu sa Bogom, za bitne, životne istine sadržane u Bibliji.
BOG SE ODAZVAO NJIHOVIM POZIVIMA I MOLITVAMA. KAO ŠTO JE UVIJEK PUTEM PROROKA BOG VODIO SVOJ NAROD:
HOŠEA 12; 14
„ALI PO PROROKU IZVEDE GOSPOD IZRAELA IZ EGIPTA, I PO PROROKU ON GA JE ČUVAO“
Kao što je kroz proroka Mojsija izveo i čuvao svoj narod, tako je Bog 1844. godine kršćanima koji su vapili za Božjom istinom, uputio proroka DA IZVEDE I ČUVA BOŽJI NAROD, BOŽJOM RIJEČJU, SVE DO KRISTOVOG DOLASKA, OD KOBNIH BEZBOŽNIČKIH NAVIKA I OBIČAJA KROZ KOJE SOTONA UNIŠTAVA LJUDE.
Radom i službom kršćanke ELLEN WHITE (ELEN VAJT), putem objava u snu i vizija u stvarnosti, Bog se odazvao kršćanima koji su 1844. god. tražili Njegovu istinu.
Djelujući putem Elen Vajt, Bog je u njihovom razumijevanju Božje volje „Pokrio“ mjesta koja su bila „gola“, iskazujući im kroz ove objave svu svoju ljubav, prisutnost, poučavanje, brižnost, pomoć, mudrost, razumijevanje… sve čime Bog blagoslivlja čovjeka.
POZNAVANJE BOŽJE VOLJE MORA BITI POTPUNO I TEMELJITO, A NE DJELOMIČNO I POVRŠNO, JER OVO DRUGO NEMA CJELOVITU SPASONOSNU ISTINU.
Ako su neka mjesta u ljudskom umu nepokrivena Božjom istinom i „gola“, sotona ih zaposjeda svojim spretno prikrivenim lažima, te čovjek umno i tjelesno propada, čineći volju sotone.
Ovako zaveden i odvojen od Boga čovjek gubi spasenje u Kristu :
MATEJ 12, 43-45
„Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći pokoja. ALI GA NE NALAZI. 44 Tada veli: „Povratit ću se u svoju kuću iz koje sam izišao.“ Kad stigne, NAĐE KUĆU PRAZNU, pometenu i uređenu. 45 Tada ode i UZME SA SOBOM SEDAM DRUGIH DUHOVA, GORIH OD SEBE, TE UĐE I TU SE NASTANI. TIM BUDE POSLJEDNJE STANJE ONOGA ČOVJEKA GORE OD PRVOGA. Tako će biti i ovome pokvarenom naraštaju.“
„i gle dob tvoja – dob je ljubavi-.“
Pružiti nekom ljubav znači činiti sve u njegovu korist i na dobro.
Stoga je Bog 1844. god. još jednom djelovao odlučno, brzo, prodorno i VELIČANSTVENO, puninom božanske ljubavi prema onima koji su Ga, kao nekad Židovi u egipatskom ropstvu, svim srcem potražili.
Amen.
nastavit će se