GDJE JE SADA ISUS

Bog je objavio svom narodu i svemu čovječanstvu sliku svog nebeskog prebivališta u kojem je sve u znaku Kristove krvi prolivene za život čovjeka.

Izaija 57;15

„Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni ,koji vječno stoluje i ime mu je Sveti:

„U prebivalištu visokom i svetom stolujem. Ali ja sam i i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih“

Izaija 66; 1 i 2

„Ovako govori Gospod: Nebesa su moje prijedstolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? Ta sve je moja ruka načinila, i sve je moje – riječ je Gospodnja.

Ali na koga svoj pogled svračam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.“

Važno je znati odgovor na pitanje, gdje je sada Isus. Bog je na to pitanje odgovorio u vrijeme kad je okupio Izrael i kad je objavio u Sinajskoj pustinji i na brdu Sinaj.

Ovu objavu, kroz izraelski narod, nasljedilo je cijelo čovječanstvo, a svi vjerni naslijedili su božje obećanje o spasenju i vječnom životu, koje je u ovoj objavi.

Izlazak/ II. Mojsijeva 19;20

„Gospod siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac i pozva Gospod Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe.“

U danima kad je primio kamene ploče u kojima je bio Božjim prstom ispisan Zakon Božji – otkrivenje svetog Božjeg karaktera i kad je iste razbio potresen Izraelovim odvajanjem od Boga i klanjanjem zlatnom teletu u tim danima Mojsije se zalagao kod Boga za izgradnju zajedništva između Boga i Izraelaca.

Mojsije je neumorno posredovao između Boga i Izraelaca zalažući se za božju prisutnost u izraelskom narodu:

Izlazak/ II. Mojsijeva 33;7-11

„Mojsije uze šator i razapne ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga šator sastanka. Tko god bi se htio obratiti na        

Gospoda pošao bi k šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.

Kad bi god Mojsije pošao u šator sav bi se narod digao: svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem         dok bi u šator ušao.

Kad bi Mojsije ušao u šator stup bi oblaka spustio i ostajao na ulazu u šator, dok je Gospod s Mojsijem razgovarao.

Videći kako stup oblaka stoji na ulazu šatora, sav bi se narod tad dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora.

Tako bi Gospod razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. Mojsije bi poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoćnik Jošua, sin Nunov, mlađarac, iz šatora nebi micao.“

U vrijeme novih slavnih događanja, Bog se smilovao Izraelu nanovo je na kamenim pločama koje je tada isklesao Mojsije, objavio svoj slavni Zakon, Deset Božjih Zapovijedi, kao vječni neprolazan uzor, primjer za izgradnju karaktera i morala kakav je Božji. Tih dana Bog je predao Mojsiju upute i propise važne za zdrav i uspješan život i suživot u zajednici i za takav odnos sa Bogom.

Tada je Mojsije primio od Boga na brdu Sinaj i upute za gradnju Svetišta, u kojem se Bog želio sastajati sa svojim narodom, a ujedno im uprizoriti sliku svog nebeskog prebivališta.

Izlazak/ II. Mojsijeva 25;1-9

„Gospod reče Mojsiju:„Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca.

A primajte ove darove: zlato, srebro i tuč, Ljubičasto, crveno i tamno crveno predivo i prepredeni lan, Učinjene ovnujske kože, pa fine može; bagremovo drvo; Ulje za svijetlo; mirosije za ulje pomazanja i miomirisno kađenje; Oniks i drugo drago kamenje koje će se umetnuti u oplećak i naprsnik.

Neka mi sagradiš svetište da mogu boraviti među njima. Pri gradnji prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem.“

Izlazak 26;30

„Tako dakle, podigni prebivalište prema nacrtu

 koji ti je pokazan na brdu.“

Izlazak 36;1

„Stoga eka Besalel, Oholiab i svi vještaci, koje je Gospod obdario vještinom i sposobnošću da vješto izvedu sve poslove podizanja svetišta, obave sve kako je Gospod naredio.“

Iz ljubavi prema ljudima, iz nježnih i brižnih osječanja za ljude, svoju djecu, Bog je želio stalno biti među njima, voditi ih, hrabriti, upućivati na zakone sreće i zdravlja, zakone snage i života, sve do trenutka sjedinjenja na novoj zemlji, u novim veličanstvenim okolnostima. U prvoj crkvi koju je Bog darivao svom narodu, on se sa njima sjedinjavao putem svoje pisane riječi koju je predao Mojsiju za njih. Još uvijek je tako. Ali dolazi trenutak kada će se božji narod sresti licem u lice sa Isusom i kada će svakodnevno iz Isusovih usta slušati riječi zdravlja, snage i života. Biti će to na novoj zemlji: jedna Crkva, jedan Bog, jedan narod-zauvijek. Do ovog trenutka Bog se sjedinjuje sa svojima na zemlji kroz njihovu vjeru – Duhom Svetim putem Biblije.

Kakav je uzorak za gradnju svog, Božjeg prebivališta Bog dao Mojsiju? Bog je pokazao Mojsiju sliku, viziju svog nebeskog prebivališta: veličanstvenog i ljudskim jezikom neopisivog. Da bi ovdje na zemlji uobličili pokazani uzorak, Izraelci su morali graditi zlatom, srebrom, dragim kamenjem i ostalim skupocjenim materijalima. Ovo Božje prebivalište u izraelskom narodu bitno se razlikovalo od šatora sastanka kojeg je Mojsije razapeo daleko izvan tabora. Odisalo je svečanošću i svetošću, ali u jednostavnom, Mojsijevom šatoru sastanka Bog se sastajao sa svojim slugom i davao mu upute za narod. Božje skupocjeno prebivalište Bog nije dao izgraditi sebe radi, već za svjedočanstvo svom narodu o tome da je svakog trenutka primljen u nebeskom, Božjem prebivalištu u dragocjenoj krvi spasitelja, Isusa Krista. Daje kroz Kristovu krv svakog trenutka okružen oprostom, milošću i ljubavlju Božjom.

Isusova žrtva za spasenje čovječanstva, polaganje njegova života za živote ljudi, u Božjem zemaljskom prebivalištu prikazana je žrtvovanjem određenih životinja onako kako je Bog to odredio i objavio Mojsiju. Bog je ustanovio za Izraelce „Žrtveni sustav“ koji im je putem životinjskih žrtava objavio, da je krv njegovog Sina dovoljna da dođu Nebeskom Ocu u svim dobrim ili mučnim trenutcima života. Sve o tome zapisano je u biblijskoj knjizi III. Knjiga Mojsijeva ili Levitski Zakonik. Da bi sve bilo učinjeno prema uzorku kojeg je Mojsije primio od Boga, Bog je nekolicini vrijednih ljudi dao posebne sposobnosti:

Izlazak/ II. Mojsijeva 31;1-3

„Gospod reče Mojsiju: „Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, iz plemena Judina,Napunio sam ga Duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razmjevanje i sposobnost za svakovrsne poslove.“

Bog nije prepustio slučaju bilo što, već je sve pripremio i načinio da šator u kojem će se On sastajati sa svojim narodom ovdje na zemlji, bude vijerni prikaz Božjeg nebeskog prebivališta. Tako je Bog uoblićio mjesto svog sastanka sa ljudima, prostor svoje prve Crkve ovdje na zemlji. Bog je želio da očima i umom ljudi bude otkrivena nebeska Crkva u kojoj se odvija božanska služba u korist svih koji iskreno traže Boga. Stoga je ovo Božje prebivalište u Božjoj riječi oslovljeno:

„PREBIVALIŠTE SVJEDOČANSTVA“

Izlazak/ II. Mojsijeva 38;21

„To je popis stvari za prebivalište – prebivalište svjedočanstva…“

Tako je prebivalište Božje, prebivalište svjedočanstva, u šatoru sastanka imalo dva prostorna dijela koja su bila odvojena zavjesom, a Bog ih je imenovao: Svetinja i Svetinja Nad Svetinjama, (Svetište Nad Svetištima).

Što čini nebesku i zemaljsku svetinju i svetinju nad svetinjama?

ZEMALJSKA

SVETINJA NAD SVETINJAMA

NEBESKA

SVETINJA NAD SVETINJAMA

Zlatan kovčeg u koji je položen Božji zakon (deset zapovijedi) na kamenim pločama, Aaronova palica i posuda sa manom. Na kovčeg je postavljena zlatna ploča sa kojom su u jednoj cjelini, sačinjena, sa svake strane po jedan, dva zlatna anđela Kerubina. Ova zlatna ploča sa anđelima zvala se Pomirilište.

Bog:

Bog Otac, Bog Sin, Bog Sveti Duh.

Anđeli.

Nebeska Svetinja nad svetinjama – mjesto Božjeg vječnog prebivališta sa kog dolazi ljubav, pravednost i istina koja održava svemir. To je mjesto gdje Isus u svojoj krvi posreduje za čovjeka pred Bogom Ocem.

Deset Božjih Zapovijedi bile su objava Božjeg slavnog karaktera ljudima na zemlji i vjerni predstavnik Božji. Danas njihovo mjesto zauzima pisana Božja riječ – Biblija, koja vjerodostojno objavljuje tekst svih Deset Božjih Zapovijedi koje su bile zapisane na kamenim pločama prstom Božjim, te ostale upute predane Mojsiju na brdu Sinaj. Prostor zemaljske svetinje nad svetinjama bio je odvojen zastorom od prostora Svetinje.

ZEMALJSKA

SVETINJA (PRVI DIO ŠATORA)

NEBESKA

SVETINJA

Pred samom zavjesom, a nasuprot zlatnom kovčegu s pomirilištem koji se nalazio iza zavjese u svetinji nad svetinjama, bio je postavljen zlatni kadioni žrtvenik ili kadioni oltar. Na njemu je paljen tamjan što je simboliziralo molitve vjernih koje su se uzdizale Bogu, kao misrisi sa ovog oltara.

Stol sa dvanaest kruhova simbolizirao je dvanaest Izraelovih plemena koja su stalno u odnosu sa Bogom, te ga neprekidno prizivaju u svoje živote.

Svijećnjak, sa stalno upaljenih sedam svijetiljaka, prikazivao je Svetog duha kojeg Otac Nebeski daruje u punoj mjeri svom narodu da bi saznanje o njihovom Bogu bilo sve veće i veće, a vjera sve jača. U zemaljsku svetinju svečenik je svakodnevno prinosio krv žrtvovane životinje kojom bi pomazivao sve stvari u svetinji i sebe samog, simbolizirajući krv Sina Božjeg koja će biti prolivena za oprost grijeha i izbavljenje vjernika.

Ovdje pristupaju svi vjerni putem svojih molitava. Prima ih sam Isus i prenosi Ocu kao posrednik. Nakon uznesenja Ocu i njegova ustoličenja za vladara svemira, Isus se pozivao u nebeskoj svetinji pred Ocem na svoju krv rolivenu za grijehe svijeta radi oprost, izbavljenja grešnika, te njihova pomirenja sa Ocem. Kristova krv je u nebeskoj svetinji bila zalog oprosta grešniku. Kristova krv ima moć očisšćenja umova i srca svima koji to traže u svojim molitvama Ocu u Isusovo ime.

Nebeska Svetinja i Svetinja Nad Svetinjama mjesta su za kog Otac i Sin upućuju Svetog Duha i anđele na bezbrojne aktivnosti u korist spašavanja ljudi od krvnika sotone.

Izvještaj Božje riječi upućuje na to da je služba svečenika u zemaljskoj svetinji i svetinji nad svetinjama upućivalo na skužbu koju Isus Krist obavlja u nebeskoj svetinji i svetinji nad svetinjama kao „Veliki svečenik budućih dobara.“

Hebrejima 9;6 i 7/11-14

„Pri takvom uređaju tih stvari svečenici u svako vrijeme ulaze u prvi dio šatora da obave bogoslužne čine, 7 Au drugi dio jedino veliki svečenik samo jedanput u godini, i to s krvlju koje prinosi za svoje vlastite grijehe i za grijehe naroda učinjene iz neznanja.“

11-14

„Ali Krist pošto se pojavio kao veliki svečenik budućih dobara prolazeći većim i savršenijim šatorom koji nije napravljen rukom, to jest koji ne pripada ovomu svijetu, Ušao je jedanput zauvijek u svetinju nad svetinjama, ne krvlju jarca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup. Ako, naime, krv jaraca i bikova i pepeo od junice, čime se škrope okaljani, posvečuju tako da se dobiva tjelesna čistoća, Koliko će više krvi Krista – koji je po vječnom duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane – očistiti našu savjest od mrtvih djela da služimo živomu Bogu?“

Za razliku od velikog svečenika u šatoru, kasnije u hramu, koji je prinosio krv životinjske žrtve prvo za sebe i svoj grijeh, Isus nije prinio svoju krv za sebe, jer on je bio bez grijeha, nevin i čist, stoga smrt nije imala vlast nad njim. Nama griješnima je potrebna ta dragocjena Isusova krv da bi njom bili očšćeni i opravdani pred Nebeskim Ocem. Služba Bogu u šatoru sastanka otkriva nam vječno, nebesko, prebivalište i službu Isusa Krista. Kad je božji narod završio svoj put i stigao te se nastanio u Kanan, Bog im je dao upute za gradnju hrama u kom će se odvijati služba Bogu kako se odvijala i u šatoru sastanka.Hram je bio izuzetno lijepa i skupocjena te dojmljiva građevina, ponos Izraelskog naroda, a nalazi se u Jeruzalemu. Onog dana kad su Izraelci pod utjecajem svojih duhovnih vođa, predali Isusa i zatražili njegovu smrt, onog dana kad je prolivena krv nevinog Božjeg Sina, prestala je služba u hramu – Crkvi Božjoj, kojom je žrtvovanjem životinje nagovještano žrtvovanje Božjeg Sina, jer je ono izvršeno Krisovom smrti na križu. Ovo je objavljeno svečenicima u hramu na čudesan način:

Marko 15;38

„U to se hramski zastor razdera na dvoje, odozgo do dolje.“

Matej 27;51

„I gle! Hramski se zastor razdre na dvoje, od vrha do dna; zemlja se potrese, pećine se raspuknuše.“

Ovim dramatičnim događajem svečenici Izraela koji su predali Krista na mučeničku smrt bili su osvjedočeni da Bog više ne prima njihovu službu. Ovim je i uloga Izraela kao Božjeg odabranog naroda bila završena. Svečeničku službu za svo čovječanstvo preuzeo je Isus Krist, Sin Božiji, kako u Nebeskoj Svetinji, tako i u Nebeskoj Svetinji Nad Svetinjama kod Boga Oca. Ujedno je Bog Sveti Duh upućen ljudima na zemlji da svjedočanstvom Kristove krvi, svjedočanstvom Kristove ljubavi, otme ljude iz sotonskih kandži.

Ovo je Božje otkrivenje Njegove svete i savršene volje o izgledu, namjeni i svrsi Njegove Crkve među ljudima.

Ono što čini Božju Crkvu još i danas, jest ljubav između Isusa i Njemu odanih, vjernih ljudi. Da bi ljubav prema Isusu i Istini živjela u ljudima, potrebno je da ljudi, kao Izraelci nekad, poslušaju i izvrše Isusove zapovjedi objavljene u Bibliji.

Bog se jasno odredio prema neposluhu Izraelaca u odnosu na Crkvu, Božje Prebivalište:

Jeremija 32; 34

„Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.“

Ovo je bio jedan od razloga što je Bog dopustio nesreću na svoj narod. Oni su morali naučiti na bolan način da je samo u Božjoj volji istinsko dobro i jedini blagoslov.

Važno je da Božja Crkva odiše istinom, jednostavnošću, moralnom čistoćom i svetošću. Sve drugo što ljudi gomilaju u građevine koje posvećuju Bogu i nazivaju crkvama, ne nalazi uporište u Bibliji, već odvaja ljude od Biblijske istine, temelja Kristove Crkve.

Velika je Božja milost, što su dragocjene objave Božje volje koje je Mojsije primio od Boga na brdu Sinaj, sadržane u svima dostupnoj Bibliji. Na primjeru Božjeg naroda nekad, naučimo dobre pouke za nas sada. Bog će nam u svemu pravome dati silu za uspjeh.

AMEN