– NOVO – POBJEDNIK

POBJEDNIK

 

Kad je sotona svojim, mržnjom unakaženim licem, nadvije nad čovjeka, njega tada obuzmu mračne misli i osjećaji, strepnja, užas, strah…

Tako je đavo iskoristio loš odnos iz prošlosti koji je Jakov ispoljio prema svom bratu Ezavu.

Pri Jakovljevom povratku iz dalekog kraja, u rodni kraj, Jakovu je stigao glas da mu brat Ezav dolazi u susret. Sotona je vodio Jakovljeve misli u smjeru Ezaovih buntovnih osobina, pa je povjerovao da njegov brat dolazi radi osvete.

Jakov je, u svom strahu, izgubio iz vida godine njihove razdvojenosti, vrijeme u kom je Sveti Duh promjenio Jakovljev karakter, te nije uzeo u obzir tu mogućnost i kod svog brata Ezava.

Čuvši da mu Ezav dolazi u susret, Jakovljevo srce ispunilo se užasom, strahom i strepnjom. Patio je. Čeznuo je za mirnim i dobrim odnosima među ljudima, stoga se nije spremao za rat.

Ususret bratu poslao je ljude sa bogatim darovima, a svoju brojnu obitelj je sklonio u svojoj presudbi, na najsigurnije moguće mjesto.

Kako je već prošao dan, Jakov je, ostavši sam, pošao da u molitvi zatraži Boga zaštitu za svoju obitelj.

Dok je u agoniji straha i strepnje upućivao Bogu molitvu za zaštitu svoje obitelji, slugu, sluškinja, suradnika… opazio je u blizini čovjeka.

U svojoj duhovnoj tami i u tami noći nije prepoznao Božjeg poslanika koga mu je Nebeski Bog uputio kao odgovor na molitvu, za utjehu i ohrabrenje.

Misleći da je neprijatelj došao ugroziti njegove voljene, dograbio je anđela i stao se hrvati snjim svim svojim snagama, nebi li ga svladao i zaštitio sve ljude u svom taboru.

Boreći se silovito protiv ovog „stranca“ Jakov nije zamjetio da osviće dan, da borba traje već satima, stoga mu je anđeo progovorio, ali zadajući mu bolan udarac u predio kuka, tako da se Jakovu isčašio kuk.

 

Postanak I. Mojsijeva 32;26-28

 

Pa onda reče: Pusti me, zora je!“

 

Samo jedan udarac i Jakov je napokon shvatio, da vodi borbu sa nepobjedivim. Čvrsto držeći anđela odgovorio je:

 

Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.“

 

Jakov je tražio jamstvo za mir i sigurnost. Dobio je odgovor:

 

27 „a čovjek mu reče: Kako ti je ime? A on odgovori: Jakov. (prijevod s hebrejskog – „varalica“)

28 „Od sada se nećeš zvati Jakov, nego Izrael; jer si se junački borio s Bogm i ljudima i odolio si.“ (Izrael – prijevod s hebrejskog – „Pobjednik“)

 

Ljudima je nesreća tako blizu kao da je rođeni brat. Sotona neprekidno vodi naše misli u tamu straha, strepnje, i žalosti, ali odbacimo sve to! Na iskustvima poput Jakovljevog, možemo duboko vjerovati da Bog neprekidno radi na dobrobiti onih koji čeznu za mirom i njegovim blagoslovom.

Jakov je bio bogat čovjek, ali mu to bogatstvo nije značilo ništa u trenutcima opasnosti. Svo to blago koje je teškom mukom stekao, bio je spreman dati neprijateljima da ih udobrovolji, ali je znao, da će svo njegovo bogatstvo, zajedno sa obitelji, neprijatelji prisvojiti i uzeti sami.Stoga je Jakov pošao Bogu u molitvi.

Svo bogatstvo svijeta sotoni ne znači ništa, on traži duhovno i tjelesno uništenog čovjeka.

U tu svrhu on se služi otvorenim ili prikrivenim načinom. To je razlog da učinimo sve što možemo za nas i naše obitelji. Potrebne su mjere opreza i svi napori, koje možemo uložiti u sigurnost i zaštitu svog doma, ali je u svemu najvažnije potražiti Božju zaštitu.

Ne osvrćimo se na vrijeme koje prolazi u teškim naporima, borbi i nastojanju, samo neka vaš trud ne bude bez Boga, uz svakodnevno proučavanje Biblijskih muddrosti, uz neumorne i neprekidne molitve Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetom, mi smo pobjednici.

 

Sotona će koristiti razne životne okolnosti da nam potpuno približi našu propast, ali tad se sjetimo Nepobjedivog. Isus Krist je položio svoj život i krv prolio za jamstvo naše trajne sreće. Ne tražimo da primimo kakav „udarac“, pa da nas Bog osvjedoči o svojoj blizini.

 

Čeznimo za mirnim i dobrim odnosima među ljudima, radimo na tome, a Bog će raditi za nas. Bog će raditi na srcima naših neprijatelja da bi nam postali draga braća, kojima ćemo moći reći kao Jakov Ezavu:

 

Postanak/ I. Mojsijeva 33;10

 

… jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.“

 

AMEN