|
ZDRAVSTVENI ODJEL
ČOVJEKOVE POTREBE – HRANA
Biblijski izvještaj o stvaranju otkriva da je Bog ljudima osigurao sve za potrebe zdravog života: Hranu, vodu, svježi zrak , svijetlost, tjelovježbu (obrađivanje edenskog vrta), umjerenost (Bog je stavio granice svemu; rad je ograničio slijedom dana i noći, a postojalo je i drvo sa plodovima koji se uopće nisu smjeli ni okusiti), odmor (svakodnevni noćni odmor i tjedni odmor – subotnji odmor), povjerenje u Boga (kroz sve ono što je čovijek trebao i treba, prepoznati Boga koji ga ljubi, u kog može imati puno povjerenje). Čovijek može postići visoke tjelesne uspjehe, ali kad ga pogode tuga, razočarenje, žalost…njegovi mišići više nemogu nositi sami sebe. Samo Gospod Isus Krist može nositi kroz vodu i vatru življenja u uvjetima grijeha. Stoga je, uz svu divnu bit življenja, Bog čovjeku predao sebe. Biblijska Knjiga Postanak / I. Mojsijeva 1;1-31 2;1-4 Biljna hrana – 1;29 „I doda Bog: „Evo, dajem vam sve BILJE što se sjemeni po svoj zemlji, i sva STABLA plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!“ (Bilje što se sjemeni; žitarice, uljarice) (Stabla plodonosna: voće, orašasti plodovi) Nakon što se neposluhom odvojio od Boga, Adam je od Boga čuo ove riječi: Postanak 3; 17, 18 „Zemlja neka je zbog tebe prokleta,a trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! 18 Rađat će ti trnjem i korovvom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.“ (Poljsko raslinje: biljke koje su rasle po edenskom vrtu – po vrtu – povrće) Uslijed promjena na planeti Zemlji koje su nastale odvajanjem prvih ljudi od Stvoritelja, uslijed kaosa kog je donio grijeh kako vrijeme odmiče, sve je veći), Bog je dopustio ljudima da prvom jelovniku dodaju poljsko raslinje koje je sve više bujalo i ugrožavalo opstanak mnogih biljnih vrsta određenih čovjeku za hranu. Tako je poljsko raslinje edenskog vrta i ostalog dijela zemlje, stiglo na jelovnik ljudima, mada je prvobitno imalo drugu namjenu:
Postanak 1; 30
„A zvjerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu svo ZELENO BILJE!“ Uvijeti života na zemlji bili su posebno teški nakon potopa. Noa je rođen u pobožnoj obitelji:
U ovako pobožnoj obitelji, Noa je shvatio bitnost ispravnog odnosa sa Bogom. Bio je pobožan: „Noa je bio pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.“ (Postanak 5;9) Prije ulaska u korablju, uoči potopa, Bog je Noi dao uputu da u korablju pusti sve vrste životinja. Uz to je dobio uputu: Postanak 6;21 „Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj, da bude hrane tebi i njima.“ Ljudi u korablji imali su drugačiji jelovnik od životinja u korablji. Ovo je značilo osigurati dovoljnu količinu žitarica, voća, orašastih plodova i povrća za Noinu obitelj, a za životinje – dovoljno trave, sijena. Odgojen u pobožnoj obitelji u kojoj je živio više stotina godina, vrlo pobožan, Noa je poslušao Boga u svemu što je Bog tražio od njega. Po isteku potopa Bog je blagoslovio Nou i njegovu obitelj na njihovom novom životnom početku, sličnim riječima kojima je blagoslovio Adama i Evu kad su oni bili jedini ljuudi na zemlji: Postanak 1;28 Blagoslov Adamu i Evi „I blagoslovi ih Bog i reče im: „Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“ Postanak 1;9-6 Blagoslov Noi sa dopunom jelovniku: „Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: „Plodite se i množite i zemlju napunite. 2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku i sve ribe u moru; u vaše su ruke predane. 3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu; sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje. 4 Samo ne smijete jesti mesa u kojemu je još duša, to jest njegova krv. 5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga, trait ću obračun za ljudski život. 6 Tko prolije krv čovjekovu, Njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je Čovjek!“
Još jednom je Bog planet Zemlju predao u ruke ljudima. Ona je sada bila opustošena dugotrajnom poplavom. Da bi preživjeli do dolaska usjeva koje su sijali u tu poharanu zemlju, ljudi su morali dodati svom jelovniku meso. Bog im je to dopustio, ali je i ograničio ovu hranu tim što je učinio da se životinje boje čovjeka, da strahuju od njega, te do mesne hrane nije bilo lako doči. Ujedno, Bog upućuje da se dopuštenne mesne hrane nesmmije primjeniti na čovjeka. Bog je uredio i naćin na koji će se koristiti meso: i to iz dva zdravstvena razloga 1 DUHOVNOG 2 TJELESNOG „Samo nesmijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.“ Levitski zakonik / III. Mojsijeva 7;26 i 27 „Nesmijete uživati krvi ni od ptica ni od stoke, ni u kojem svome prebivalištu. Tko bi god uživao bilo kakvu krv, neka se iskorjeni iz svoga naroda.“ Levitski zakonik / III: Mojsijeva 17; 10-12
„Nadalje, protiv svakog pojedinca od izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridošlice među vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja ću se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstrnit ću, iz njegova naroda. 11 Jer život živoga bića u krvi, tu krv sam ja vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer je krv ono što ispašta za život. 12 Zato sam kazao Izraelcima: Neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji među vama bude ne jede krvi.“ Kad je ubijena prva životinja u Edenu, to nije bilo radi jedenja mesa, već radi zorne pouke i utjehe Adamu i Evi, da će za njihov grijeh umrijeti netko drugi, da će namjesto njihove, biti prolivena krv nekog drugog, tko će ih izbaviti iz vječnog uništenja. Da će za njihov život ispaštati krv nekog drugog. Krv ubijene životinje ukazivala je na spasiteljsku krv Isusa Krista, Božjeg Sina. Ovu pouku dobio je Noa po izlasku iz korablje nakon potopa, a Bog ju je ponovio Izraelskom narodu. U danima koji su bliži našima, kad je apostol Pavao objavljivao Kristovo Evanđelje u ovom dijelu Europe, sve što su Kristovi apostoli iz Jeruzalema poručili obraćenicima iz poganstava bilo je: Djela apostolska 15;28 i 29
„Dakako, Duh Sveti i mi odlučili smo ne stavljati na vas nikakva drugog tereta osim ovih potrebnih stvari: 29 Da se uzdržavate od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, od udavljenoga i od bluda. Budete li se od toga uzdržavali, dobro čete činiti. Budite zdravo!“ 2 Tjelesni razlog za nejedenje krvi u mesu: „Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu…“ Životinja treba biti živa i pokretna (zdrava, a ne bolesna i nepokretna) da bi bila ubijena, jer iz netom usmrćene životinje može se ispustiti krv iz njenog tijela. Ako je životinja udavljena, ako je duže vrijeme mrtva, nemože se ispustiti krv, jer se u tom slučaju krv zgruša i više ne teče krvnim žilama, te se nemože ispustiti. Tada krv ostaje u mišićima a životinje, a sa njom i sva nečistoća, klice zaraznih bolesti, jajašca parazita i paraziti… U enciklopediji, kod pojma „krv“ – imamo ovaj zapis: „Krv, crvena tekućina koja stalno kola kroz srce, krvne žile, donosi pojedinim djelovima tijela hranu, prenosi kisik iz pluća u tkiva i odstranjuje iz tijela otpadne tvari…“ Ovo je naćin na koji se odvija rad krvi kod čovjeka, ali je ista uloga krvi i kod životinja. Da bi jeli meso bez krvi, Izraelci su primjenjivali poseban način obrade mesa i izlučivanje preostale krvi iz mišića životinje. Tek takvo meso su koristili za hranu, pod nazivom košer. Ovo meso nema nema tako primamljiv ukus na koji su naviknuti ljudi koji jedu meso, ali je lišeno opasnog ućinka krvi. Poznato je da je ukus koji je poželjan gurmanima – zapravo daju krv i morkračna kiselina u mišićima mrtve životinje, a to su dva vrlo opasna činitelja kod mesne hrane.Dok krv može uzrokovati i uzrokuje direktno zagađenje čovjekovog organizma, mokračna kiselina uzrokuje artritis, vrlo tešku i podmuklu bolest kod ljudi. Uslijed ovoga Bog je jednostavno podijelio životinje, ptice, gmizavce…na čiste i nečiste. Poradi razlikovnosti njihovih organizama,čiste životinje je dopušteno pripremati kao hranu, dok nečiste životinje nisu za hranu. U Biblijskoj knjizi: Levitski zakonik / III: Mojsijeva 11;1-46, Svima koji se žele posvetiti Bogu, Bog je objavio koje su životinje čiste, a koje su nečiste. Objavio je i vanjske znake razlikovnosti životinja između čistih i nečistih životinja: Levitski zakonik 11;1-3
„Gospod reče Mojsiju i Aronu: 2 „Ovako kažite Izraelcima: Ovo su životinje koje između svih četveronožaca na Zemlji možete jesti! 3 Svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preživa, možete jesi.“ Prisjetimo se još jednom, da su životinje ubijene prvi put, pa nadalje kroz vrijeme, da ukažu ljudima na Spasiteljsku krv Isusa Krista, koja će biti prolivena za oprost njihovih grijeha i oslobođenje od uništenja, od te vječne smrti. Kad čovjek, nakon procesa starenja, bolovanja i patnji umre i pretvori se u prah u zemaljski prah, „Zaspao je“, kaže Isus u Biblijskim objavama svojih istina.Na kraju povijesti planeta Zemlje, kad će Isus Krist preuzeti vladavinu nad njom, sve „zaspale“ ljude, Isus će probuditi i podići iz zemljinog praha, da bi primili vječni – neograničen život, ili vječnu, zauvijek počinjenu smrt, uništenje. Kristova krv, krv nevinog, čistog, bezgrešnog čovjeka i Boga, dragovoljno, iz ljubavi, prolivena da ispašta radi grijeha sveg čovječanstva. Ova sila ljubavi pobjedila je smrt. Krist je ustao, uskrsnuo iz smrti, vjerom i ljubavlju dao je vječni život svima koji ga prihvate. Na ovo veličanstveno izbavljenje ljudskog roda ukazivalo je umiranje i prolijevanje krvi čistih i bez mane životinja. Pobožni Noa je znao da je Bog podijelio životinje na čiste i nečiste, te da su za hranu dolazile u obzir samo čiste. Od čistih je prinio i žrtvu Bogu, poslije potopa koja je ukazivala na žrtvovanje Sina Božjeg. O čistim i nečistim životinjama Noa je dobio uputu još pri ulasku u korablju, prije no što je otpočeo potop: Postanak 7;2 „Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova; mužjaka i njegovu ženku, a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu.“ Postanak 7; 8 i 9
„Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi; uđe po dvoje mužjak i ženka u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.“ Uputa koju je Bog dao Noi o mesnoj hrani: „Sve“ (…što se kreče i živi“), ne odnosi se na svaku životinju, kao niti na ikojeg čovjeka. Ponovimo: Bog je i u biljnom jelovniku odredio što je, a što nije za hranu čovjeku, tako je nakon potopa prehrani ljudi dodao meso određenih, prihvatljivih (čistih) životinja. Meso (nečistih) životinja kobnih po zdravlje čovjeka – zabranio je jesti. Kako je vegetacija na Zemlji, nakon potopa nanovo nadolazila, uz biljne kulture koje je Noa uzgajao, ljudi su se trebali vratiti na prvobitni jelovnik, bezmesni jelovnik. Mesna hrana je veliki napor probavnim organima ljudi, uzrokuje brojne bolesti i prerano starenje. Kako su se ljudi nakon potopa sve više prepuštali „užitku“, dopuštajući da ih vodi ukus, namjesto razuma, naraštaji su bili sve slabijeg zdravlja, a ljudski vjek koji se brojao na stotine godina prije potopa, od potopa do danas, sveo se na nekoliko desetaka godina, što je užasavajuće i dramatično. Kad općem lošem stanju otpornosti organizma dodamo sva postojeća zagađenja, zaključujemo da ljudski rod opstaje još samo milošću Božjom i to iz samo jednog razloga: da bi čovjek prepoznao Božju ljubav i vratio se Ocu. Ljudi uviđaju da je vrijeme življenja od nekoliko desetak godina (60 – najviše 80), nedovoljno da bi omogućilo razuman razvoj čovjeka: djetinjstvo, mladost, dob sazrijevanja, starost, sa svim mentalnim postignućima pojedine životne dobi. Ono što se odvijalo prirodnim slijedom u više stotina godina, nemoguće je postići u kratkom životnom vjeku na koji se srozao ljudski rod robujući ukusima. Tako sada imamo okolnosti da se mladost i doba tjelesnog sazrijevanja odvija već u djetinjstvu, a dob umnog sazrijevanja obuhvača staračku dob u kojoj više nema zdravlja, niti snage, da se isprave posljedice pogrešnih određivanja počinjene u kaosu mladih dana. Da bismo olakšali sebi i bližnjima ove izuzetno stresne životne okolnosti, potrebno je da sebe stavimo u uvjete života što sličnije onima u Edenskom vrtu, u što prirodnije okolnosti za sve naše potrebe, pa čak i tad, kad ih ljudi nazivaju „divljina“. Lakše je izaći na kraj sa „divljinom“ (prirodom) nego sa brojnim bolestima, stresom, nasiljem… Da bismo podigli i unaprijedili svoje zdravlje, potrebno je vratiti se prvobitnom jelovniku, koji je Bog predao prvim ljudima. Ovaj proces zahtijeva: vrijeme, ustrajnost, prilagodbu, ali ima i Božju podršku. Što smo udaljeniji od prvobitnog jelovnika, tim je našem organizmu potrebnije čišćenje. Ono počinje u našem umu, kad svoju volju pokrećemo u smjeru onog što je Bog pripremio za nas i što je najbolje za nas. Neka ovo čišćenje otpočne SADA. AMEN. |